Dan hrvatske knjige

Dan hrvatske knjige 22. travnja 2020.

Od 1996. godine, prema odluci Sabora Republike Hrvatske, 22. travnja obilježava se Dan hrvatske knjige. Tog je datuma 1501. godine Marko Marulić završio svoje slavno djelo „Libar Marka Marulića Splićanina u kom se uzdrži istorija svete udovice Judit u vrsih harvacki složena“. Judita je najznamenitije djelo Marka Marulića i prvi ep hrvatske književnosti ispjevan na hrvatskom jeziku, objavljen 1521. godine. Cjelokupan opus Marka Marulića predstavlja neprijeporne temelje nacionalne književne baštine, a njegovi radovi na materinskome jeziku potvrđuju zrelost hrvatske književne tradicije i njezinu mogućnost da se na narodnome jeziku stvore djela velike umjetničke vrijednosti. Zato ga danas s pravom smatramo ocem ili utemeljiteljem našeg pjesništva, a njegovo djelo najzrelijim književnim izrazom hrvatske kulturne baštine. Svakako treba napomenuti da je na taj dan 1900. godine utemeljeno i Društvo hrvatskih književnika koje i danas djeluje kao jedan od glavnih čuvara i promotora hrvatske pisane riječi.

Povodom današnjeg Dana hrvatske knjige iznosimo kratke osvrte naših brodskih pisaca. U ime Gradske knjižnice zahvaljujemo i želimo im još puno književnih ostvarenja!

 

 

 

Trenutno čitam prvi dio Murakamijeve trilogije „1Q84“, i „Otaku“ jedan gejmerski roman bivšeg igrača američkog nogometa Chrisa Kluwea, vrlo je sličan knjizi „Ready Player One“ po kojoj je Spielberg snimio istoimeni film prije koju godinu. Moram priznati da se teško koncentriram otkako je pandemija zavladala svijetom. Pa čitam sporije nego inače. Završavam s pisanjem novog romana i plan je dovršiti ga prije ljeta. Ovaj, za razliku od prijašnjih, nije u žanru fantastike. Što ću s njim, ne znam. Ponudit ću nekome pa ćemo vidjeti. Od domaćih autora, u zadnje vrijeme, čitao sam Žmirićev „Blockbuster“ i „Sjećanje šume“ Karakaša. Na našoj sceni uvijek je bilo dobrih pisaca i spisateljica, pa otkako znam za pisanu riječ. Možda je malo više onih koji pisanje smatraju tesarskim radom, a manje onih koji pisanje smatraju umjetničkim djelom, pa se baziram na ove druge i tražim ih svakodnevno. Tako nešto se primijeti u tekstu nakon prvog paragrafa. U ruci držim meni omiljeni SF roman: „Hvalospjev Leibowitzu“ Walter M. Millera u Verbumovom izdanju.

 

 

KNJIGE ČITAMO I DANJU I NOĆU
(Uz Dane i Noć knjige 2020.)

Latinska izreka kaže: „Habent sua fata libelli (Knjige imaju svoju sudbinu)“. Ali knjige kroje i našu sudbinu, kako onih koji ih pišu, tako i onih koji ih čitaju. Knjige nas mijenjaju. Mene su promijenile toliko da sam i sama poželjela pisati i tako im poklonila dobar dio svoga života. A preko njih, nadam se, poklanjam nešto i drugima, pa i svijetu. Ta me misao motivira i opravdava. Stoga, čitajte! Čitanjem oživljavate knjigu, dozivate je iz imaginacije u postojanje. Potrebno je odgajati i njegovati svoj čitalački ukus za istinsku literaturu i tako čuvati svoj um od mentalne devastacije i zagađenja. U Hrvatskoj se objavi godišnje oko 5000 naslova, od toga književnih djela oko 2000. Dakle, imamo što birati! U ovo vrijeme ograničenja izvanjskih sloboda, čitanjem možemo uvećati onu unutarnju, te umanjiti stres i strah koje ova kriza nosi sa sobom.

 

 

Upravo čitam Gavranovu Sablju, u stvari, ponavljam gradivo. Stigla mi je kao rođendanski poklon i stajala u ormaru nekoliko mjeseci skupljajući prašinu. Vidio sam ju usput krajičkom oka i shvatio kako se velikih dijelova ne sjećam pa bi mogao ponovo pročitati. Volim taj žanr a i podržavam rad domaćih autora pa mi se činila kao pravi izbor.